Naš život u Duhu Svetome

Pripremio: fra Nikola Rosančić

Srijeda, 25. svibnja 2011.

Danas nastavljamo temu o kojoj smo počeli ovaj tjedan razmatrati: Naš život u Duhu Svetome.

Često opteretimo svoj život svakovrsnim brigama, pa Duh Sveti ne može u nama živjeti onako kako bi on htio. Zato nas čeka da mu se otvorimo i da nam pokaže pravi put do sreće. Ta naša sreća sastoji se u zajedništvu, u životu s drugim ljudima s kojima ostvarujemo sebe, osjećamo kako smo voljeni i cijenjeni od Boga upravo kroz zajedništvo s ljudima. Nažalost, upravo to zajedništvo je u našem društvu najviše povrijeđeno, tako da su se ljudi zatvorili u sebe, u svoj svijet, plaše se jedni drugih i ne dijele ljubav na koju su u zajedništvu pozvani.

Prethodna dva dana, razmatrali smo o tome kako se treba vratiti na taj duboki poziv za srećom u nama, na koji nas poziva Duh Sveti. Rekli smo kako treba odvojiti vrijeme za sebe, u molitvi, u duhovnim vježbama, te krenuti na put kojim nas želi povesti Duh Sveti, na put u kojemu će nam pomoći da zbacimo teret opterećenosti međuljudskim odnosima i da nam novu želju za životom, onim za čim svi u dubini svoga bića čeznemo.

Rekli smo kako prvo trebamo, smiriti se, sabrati, postati svjesni Božje prisutnosti u svome životu i očekivati prosvjetljenje Duha Svetoga koji nas želi prosvijetliti, koji nas želi voditi do prave istinske sreće. Duh Sveti je takav da će ako mu pokažemo i najmanju spremnost, ako mu mi otvorimo i najmanju rupicu, prodrijeti sa svojom svjetlošću u dubine našega srca. Danas bih želio s vama razmišljati o otvaranju tih rupica u svome životu, kako bi Duh Sveti u nama mogao djelovati. I zadržao bih se na području naših međuljudskih odnosa, jer to je mjesto gdje upravo trebamo otvarati te rupice za prodiranje svjetlosti Duha Svetoga.

Naša sebičnost, oholost je slikovito rečeno kao glina kojom smo zatvorili mjesto kroz koje treba prolaziti svjetlost Duha Svetoga. I naš zadatak je upravo u tome da odčipamo tu glinu koju smo zalijepili. Mi smo se njome na krivi način zaštitili i ne želimo je odlijepiti jer mislimo da ćemo opet biti ranjeni i povrijeđeni. Zato se moramo upustiti u jedan duhovni rizik, moramo odčepiti tu glinu pa što bude. Trebamo se upustiti u rizik ljubavi, ponovno pokušati dijeliti sve s ljudima, bez straha da ćemo biti povrijeđeni. Trebamo vratiti povjerenje upravo na onim mjestima gdje smo ga izgubili i kada na tim mjestima vratimo povjerenje, možemo reći da nas je Duh Sveti ozdravio i da smo povratili vjeru u ljubav koju smo izgubili.

Možemo se mi truditi ne znam ni ja koliko vjerovati u ljubav i ljubiti ljude i opraštati im, ali ako to ne učinimo upravo na onom mjestu na kojem smo izgubili povjerenje, nećemo biti oslobođeni. Bit ćemo, slikoviti rečeno, kao mačak koji obilazi oko vruće kaše, a nikada je ne kuša. Zato se trebamo upustiti u rizik ponovnog vjerovanja u ljubav, među ljudima, s ljudima, kako bi ih ponovno iskreno voljeli i kako bi vjerovali u ljubav.

Naša sebičnost mora umrijeti, kako bi bili ljudi koji ćemo se jedni za druge razdavati, nasljedovati Isusa koji je na ovaj svijet došao radi nas ljudi i koji je život svoj dao za nas. Nijedno umiranje nije lako, pa tako ni umiranje naše sebičnosti. Ali ne bojmo se ako osjetimo strah tugu i tjeskobu u međuljudskim odnosima, kada smo krenuli na put umiranja svoje zatvorenosti. Jer naša sebičnost ne želi umrijeti, ona nas želi zatvoriti u lažnu sigurnost, gdje ćemo biti sami. Ali dopustimo neka naša sebičnost umre. Budimo takvi kakvi jesmo bez straha da će nas ljudi povrijediti. I svaki naš najmanji korak, Duh Sveti će nagraditi obilnim darovima. Kroz svaku našu i najmanju rupicu koju otvorimo u svome srcu prodrijet će svjetlost Duha Svetoga koja će nas oslobađati da budemo takvi kakvi jesmo, kakve nas je Bog kao originale stvorio i moći ćemo se dijeliti, razdavati ljudima, a to je smisao našega postojanja.

Stoga, dragi slušatelji, pozivam vas da kroz današnji dan upuštate se u rizik ljubavi s ljudima. Idite među ljude i ljubite ih bez straha da ćete biti povrijeđeni. Otvarajte rupice u svome srcu kako bi kroz njih mogla prodrijeti svjetlost Duha Svetoga. Ne bojte se susreta s ljudima, jer to su vam upravo prilike da se odričete svoje sebičnosti, umirete svojoj sebičnosti i živite za ljubav. Neka vas takvi susreti, puni prilika za puštanje Ljubavi u svoje srce u međusobnim odnosima prate do sutrašnjega dana, kada se čujemo na istom mjestu u isto vrijeme. Želim vam puno Božjeg blagoslova i otvaranju njegovoj milosti.